P2: Održivi razvoj u svijetlu klimatskih promjena

Na globalnom nivou svjedočimo rekordnim temperaturama i učestalim ekstremnim
vremenskim nepogodama koje uzrokuju uništenje infrastrukture, migracije i porast
socio-ekonomskih nejednakosti. Turizam kao glavna privredna grana naše države je
ugrožena. U Kolašinu, zima 2023/2024. godine prošla je bez snijega, a ubrzana
erozija plaža, naročito u Ulcinju, postala je značajan problem za ekonomiju i
lokalnu zajednicu.

Ovi događaji naglašavaju neophodnost zelene tranzicije i kolektivnog napora u
borbi protiv posljedica klimatskih promjena. Tranzicija ka održivoj ekonomiji
ključna je ne samo za sigurnost naše ekonomije, već i za napredak ka evropskim
integracijama.

Evropski zeleni dogovor jedan je od strateških planova koji su već na snazi,
iniciran od strane Evropske Komisije i Evropskog Parlamenta, s ciljem postizanja
zelene transformacije evropske ekonomije. Budući rast i konkurentnost ne bi
trebali zavisiti od eksploatacije resursa čiji se negativni efekti pretežno
izražavaju u zemljama u razvoju.

U tom kontekstu, pozdravljamo napore razvijenih zemalja u formiranju globalnog
finansijskog sistema za podršku zemalja u razvoju za sanaciju posljedica
klimatskih promjena. Ova saradnja je ključna za postizanje globalne održivosti i
pravednosti. Međutim, u posljednjih 15 godina, nedostatak evropske perspektive u
Crnoj Gori doveo je do toga da se investicije i dalje usmjeravaju ka neodrživim
praksama. Iako su obnovljivi izvori energije, poput vjetra i sunca, prepoznati
kao ključni za budućnost, ulaganja u ove sektore nisu bila dovoljna.

Strateško usmjerenje prema industrijama sa već ustaljenim održivim poslovanjem
pruža priliku za diverzifikaciju crnogorske ekonomije, uzimajući u obzir obilje
obnovljivih resursa kojima Crna Gora raspolaže. Stvaranje novih radnih mjesta i
prilika za crnogorske građane u ovim sektorima dovelo bi do poboljšanja
ekonomskog standarda i održivog ekonomskog rasta. Stoga predlažemo sledeći set
mjera:

1. Razvoj detaljnijeg sistema indikatora održivog razvoja;

2. Usavršavanje sistema podrške tranziciji privrede ka održivim praksama;

3. Usaglašavanje spoljne politike sa državama koje su najugroženije od
   klimatskih promjena, naročito malim ostrvskim državama;

4. Uz spoljnu politiku neophodan je kompletan zaokret u načinu raspoređivanja
   resursa, naročito za sanaciju i otpornost na klimatske promjene;

5. Dekarbonizacija energetskog sektora kroz ulaganje u vjetroelektrane i
   solarnu energiju, ali i u efikasnost postojećih izvora hidroenergije
   (umjesto gradnje novih hidroelektrana);

6. Zaokret u javnom diskursu i prisutnije isticanje problema klimatskih
   promjena, kako u obrazovanju tako i u ekonomskim procjenama.